Menu
HR EN Za sve informacije obratite nam se na +385 21 489 106 ili nas kontaktirajte preko formulara+385 21 489 106

Oštarija u Viđakovi'

Dragi i lipi naši gosti, poštujući naše pretke u Oštariji o Viđakovi'  baštinimo tradiciju  spize  naše lipe Dalmacije i splitske kužine, pogotovo imajući na pameti kužine od pučana do viših slojeva. A za primjer kako je to u svom autobiografskom „Egzilu“ napisao Enzo Bettiza i sam rođeni Splićanin:

U imućnim kućama nekadašnje Dalmacije,te pantagruelske zemlje, svi ti pikantni okusi i mirisi, mirodijski, egzotični, iako međusobno tako različiti, uspijevali su se čudesno stopiti u neku izvornu i rijetku gastronomsku opsjenu.
Stara dalmatinska i splitska, granična i etnički mozaička kuhinja, u kojoj su se sa sve četiri strane svijeta slijevale najrazličitije civilizacije i kulinarske maštovitosti, bila je tada označena kao jedna od najboljih u Europi. Stoga bi se u središtu neke imaginarne splitske akademije morala svakako naći umjetnost i znanost gastronomije.

Legendarna oštarija, konoba „Kod Viđakovih“ na splitskim Bačvicama, Nene Viđaka koji je potekao iz oštarijske obitelji kojoj je još maršal Marmont 1808, dekretom izdao dozvolu da se uz još nekoliko drugih konoba nastavi baviti ugostiteljskim poslom.Naime, neke su bile zatvorene zbog higijenskih razloga, neke zbog  neprimjerenih uvjeta i hazardnih igara zbog kojih su mnogi onodobni Splićani izgubili imetak, a druge, što je zanimljivije za ovu priču i zbog vječno buntovnog duha njihovih gostiju „...onih svih protiv sviju“.

Društvo okupljeno oko konobe Viđakovih očito nije javno pozivalo na bunt na političkoj  kuhinjskoj karti koja je i tada među dnevnim jelima nudila i marendaške jelovnike. Naime kako je bilo zapisano u dekretu „18.rujna 1808.odredio je.. koje gostionice i konobe mogu nastaviti radom, a koje se imaju zatvoriti.“  Među onima koje su ispunile uvjete je bila i gostiona, Nenina davnog pretka, Katarine Viđak.

Ali bez obzira na zabrane i oprez, zaplotnjački duh je živio uz poruke jela i pića pa je već na nagovor svojih splitskih i Dandolovih špija, kako je zapisao Grga Novak „21.ožujka 1810. delegat zatražio od Općine popis takvih splitskih lokala.. Malo koji je vlasnik ostao i dalje. Među tima rjeđima i Lovre Viđak vlasnik gostionice na tadašnjoj rivi.U nemirnim i promjenjljivim vremenima mijenjali su se i oni u čijim se lokalima, uz dobru tradicionalnu hranu i vino, tada zabranjenih hazardnih igara bez sumnje, događalo i mnogo toga što vlast nije trpjela“.

Dakle marenda je i u naprednom Marmontovu, revolucionarnom ali kratkom vremenu, koje je Splitu, cijeloj Dalmaciji i svim zemljama u sastavu Napoleonovih Ilirskih provincija donijela mnoge dobrobiti, bila oporbernjaška, ne zbog svojih poruka, već zbog svoje iracionalne prevratničke biti. Danas je „Oštarija kod Viđakovih“ svojevrsni muzej povijesti splitske svakodnevice i gastronomije, pa svojim stalnim gostima uglavnom Splićanima po uvjerenju, ali i svim namjernicima, svakodnevno priređuje male dnevne i marendaške svečanosti, u kojima glavnu riječ vode tripice, fažoli, gulaši, lešade i pečenja, rižoti i šniceli u šugu, zimi suho meso s kupusom, ljeti teleće pečenje. A uz spizu i vrći razgovori koji se dotiču sudbine svakoga sudionika ovog rituala ponaosob, ali i sudbine svijeta i svemira.




 

©2016